Prošlo je 19 godina od tragične pogibije Tošeta Proeskog, jednog od najvoljenijih pjevača regionalne muzičke scene, čije pjesme i danas žive među generacijama koje su odrastale uz njegov glas.
Život Tošeta Proeskog prekinut je 16. oktobra 2007. godine u saobraćajnoj nesreći u Hrvatskoj, kada je imao samo 26 godina. Iako je od njegove pogibije prošlo gotovo dvije decenije, sjećanje na njega ne blijedi.
Kako je poginuo Toše Proeski?
Todor Toše Proeski poginuo je 16. oktobra 2007. godine na autoputu Zagreb – Lipovac, u blizini Nove Gradiške. Nesreća se dogodila u ranim jutarnjim satima, kada je automobil u kojem se nalazio udario u kamion, a potom u zaštitnu ogradu.
Proeski je u trenutku nesreće spavao na suvozačevom sjedištu i preminuo je na mjestu nesreće. Vozač je zadobio lakše povrede, a menadžerica Ljiljana Petrović, koja je takođe bila u automobilu, prošla je bez povreda.
Vijest o njegovoj pogibiji izazvala je šok i nevjericu širom regije, posebno u rodnoj Makedoniji, gdje je proglašena žalost. Građani su se okupljali na trgovima, palili svijeće i opraštali se od mladog pjevača čija je karijera bila na vrhuncu. Sahranjen je 17. oktobra u Kruševu, gradu u kojem je odrastao, uz državne počasti i prisustvo velikog broja građana, prijatelja i kolega.
Od dječaka iz Kruševa do regionalne muzičke zvijezde
Toše Proeski rođen je 25. januara 1981. godine u Prilepu, a djetinjstvo je proveo u Kruševu. Muzički talenat pokazivao je od najranijih godina, a upravo je taj dar kasnije odredio njegov životni put.
Njegov otac Nikola svojevremeno je govorio da je Toše kao dječak želio postati doktor, ali je ljubav prema muzici bila snažnija.
Pjevačica Tijana Dapčević prisjećala se kako je njen otac prepoznao Tošetov izuzetan glas dok je mladi muzičar još svirao klarinet.
„Kakav klarinet, on je pjevač i treba pjevati. Moj otac je to saopštio Tošetovom ocu i tada je sve počelo. Sve poslije toga je historija”, kazala je Dapčević.
Prve značajnije korake na sceni napravio je kao tinejdžer, nastupajući na festivalu Makfest. Popularnost mu je brzo rasla, a zahvaljujući prepoznatljivom glasu i emotivnim interpretacijama stekao je publiku širom prostora bivše Jugoslavije. Makedoniju je 2004. godine predstavljao na Evroviziji s pjesmom „Life”.
Pjesme Tošeta Proeskog koje su nadživjele njegov prerani odlazak
Tokom relativno kratke, ali izuzetno uspješne karijere, Proeski je snimio brojne pjesme koje su postale nezaobilazan dio regionalne pop muzike. „Jedina”, „Ako me pogledaš u oči”, „Soba za tugu”, „Srce nije kamen”, „Bože, brani je od zla”, „Pratim te” i „Igra bez granica” samo su neke od njih.
Posebno mjesto u diskografiji zauzima duet „Lagala nas mala”, snimljen s Tonijem Cetinskim. Sarađivao je i s brojnim drugim muzičarima i autorima, među kojima je Antonija Šola, koja je napisala neke od njegovih najvećih hitova.
Proeski je ostao upamćen i po humanitarnom radu. Bio je regionalni ambasador UNICEF-a, a ugled i popularnost koristio je da skrene pažnju na potrebe djece. Za humanitarni angažman 2003. godine dobio je nagradu Majke Tereze.
„Želim, ali ne mogu”: riječi koje su nakon njegove smrti dobile posebnu težinu
Iako je pred publikom gotovo uvijek bio nasmijan, Proeski je pred kraj života govorio i o drugoj strani popularnosti: stalnim obavezama i nedostatku privatnosti. U jednom od posljednjih intervjua priznao je da mu slava često ne dopušta da živi svakodnevnim životom kakav bi želio.
„Želim, ali ne mogu. Mašinerija me je stavila, kako kažu, u bubanj i gotovo. Nema povratka”, govorio je tada Proeski.
Otkrio je i da godinama nije mogao bezbrižno prošetati gradom ili otići u prodavnicu poput drugih ljudi. Nakon njegove pogibije ove su se riječi često ponovo spominjale.
Posljednji koncert održao je 5. oktobra 2007. godine u Skoplju, svega 11 dana prije smrti, a koncert je imao humanitarni karakter. Nakon njegove smrti objavljen je i album na engleskom jeziku „The Hardest Thing”, koji je pripremao s namjerom da karijeru proširi i izvan regionalnih granica.
19 godina bez Tošeta
Njegova smrt ostavila je veliku prazninu među prijateljima, kolegama i fanovima, a mnogi muzičari ga se i danas prisjećaju kroz zajedničke nastupe, fotografije i emotivne poruke. Toni Cetinski mu je jednom prilikom posvetio riječi:
„Živimo, volimo, radimo, ali baš ništa nije isto bez tebe moj Toše, ništa.”
U Novoj Gradiški, nedaleko od mjesta pogibije, 2021. godine otkriven je spomenik u njegovu čast, djelo kipara Slavka Bunića. Svake godine 16. oktobra fanovi se prisjećaju pjevača koji je prerano izgubio život, ostavivši bogato muzičko naslijeđe.
I 19 godina kasnije, Toše Proeski ostaje simbol izuzetnog talenta, skromnosti i humanosti. Njegove pjesme nastavljaju živjeti, a glas koji je obilježio jednu generaciju i dalje povezuje publiku širom regije.
