HomeFun cornerNoć vještica – globalni biznis vrijedan milijarde dolara!

Noć vještica – globalni biznis vrijedan milijarde dolara!

Noć vještica postala je globalni biznis vrijedan milijarde dolara, etnolog objašnjava zašto ne ugrožava našu tradiciju. Od običaja keltskih naroda, koji su irski imigranti preneli u SAD, Noć vještica vremenom je prerasla u globalni komercijalni fenomen. U Americi se na nju godišnje potroši oko 13 milijardi dolara, a u Evropi oko dvije milijarde evra.

Etnolog Vesna Marjanović i stručnjak za iskustvo potrošača Miljan Premović objašnjavaju kako se običaji mijenjaju, zašto su maske privlačne različitim generacijama i zbog čega prihvatanje novih praznika ne znači nestanak tradicije.

Dok se u mnogim domovima u Srbiji danas obilježava Sveti Luka, jedna od čestih porodičnih slava, u brojnim zemljama pripremaju se kostimi, maske i bundeve za Noć vještica. Iako na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog, ova dva običaja otvaraju pitanje odnosa prema tradiciji, njenog očuvanja i promjena koje donosi savremeno društvo.

Etnolog Vesna Marjanović ističe da je važno razlikovati crkvene praznike od običaja koji su tokom vremena dobili drugačije oblike i značenja. Kako navodi, poklapanje Svetog Luke i Noći vještica uoči Svih svetih posljedica je različitog računanja vremena po kalendarima.

„Danas se proslavlja Sveti Luka i onaj ko slavi on će slaviti Svetog Luku. A ko ima i omladinu, oni će vjerovatno večeras ići na neku žurku ili neki maskenbal, što ja ne vidim ništa loše“, rekla je Marjanovićeva.

Ona je objasnila da je Noć vještica povezana sa keltskom tradicijom, ali i sa običajima koji su postojali u različitim kulturama, uključujući i našu. Prema njenim riječima, povorke pod maskama predstavljaju prethrišćanski ritual koji se vremenom menjao i prilagođavao.

Podsjetila je da su keltski narodi, kao i drugi sjeverni narodi, 1. novembar obilježavali kao početak zime, dok se u našim običajima takođe mogu pronaći vjerovanja o susretu živih i pokojnih u određenim periodima godine.

„Možemo ovu noć da poredimo, recimo, sa Badnjom noći, kad se vjeruje, a ovo je bilo, ako odemo u daleku prošlost i ako se vežemo za Kelte, oni su slavili, kao i svi sjeverni narodi, 1. novembar kao početak zime“, objasnila je etnolog.

Dodala je da i u Srbiji postoje običaji maskiranja i obilaska domaćinstava. Takve povorke, kako je navela, mogu se sresti od Badnjeg dana do Bogojavljenja, ali i na Bijelu nedjelju.

Od keltskog običaja do globalnog komercijalnog fenomena

Noć vještica je u Sjedinjene Američke Države stigla zahvaljujući irskim imigrantima, a vremenom je dobila nove sadržaje i postala veliki tržišni događaj.

Miljan Premović, stručnjak za iskustvo potrošača, ukazuje na to da su marketinški timovi prepoznali potencijal već postojećeg običaja i razvili ga u događaj koji danas traje nedjeljama, a ponegdje i mjesecima.

„On nije bio u ovakvom obimu od početka i vremenom je postao, u suštini, jedan šoping događaj koji traje nekoliko nedelja, a negdje i nekoliko mjeseci“, rekao je Premović.

Za širenje ovog fenomena bilo je potrebno nekoliko decenija. Njegovu prednost, kako objašnjava, predstavlja to što je osmišljen tako da bude jednostavan za učestvovanje, prepoznatljiv i vizuelno upečatljiv.

„Njegova velika snaga je to što je, u stvari, univerzalan. On je osmišljen tako da bude univerzalan, da bude jedinstven i ima snažan vizuelni efekat. Dakle, ostavlja vizuelno jak utisak na pojedinca. I, što je vrlo važno za događaje ovakvog tipa, jednostavan je za učestvovanje“, naveo je Premović.

To znači da je za učešće dovoljno prihvatiti osnovni koncept – maskirati se, ukrasiti prostor ili prisustvovati nekoj od organizovanih zabava.

Tržište Noći veštica u Americi vrijedi 13 milijardi dolara

Komercijalni značaj Noći veštica posebno se vidi u novcu koji se tokom ovog perioda troši na kostime, slatkiše, ukrase, zabavu i druge proizvode.

„U SAD to tržište vrijedi oko 13 milijardi dolara. Dakle, oko 13 milijardi dolara se potroši u okviru ove kampanje. U Evropi je to nešto manje, negdje oko dve milijarde evra“, naveo je Premović.

Kako je ocenio, u SAD se čini da ovaj praznik dostiže zrelu fazu potrošnje, dok evropsko tržište, iako manje, bilježi stalni rast iz godine u godinu.

Najveću korist od ovakvih događaja imaju konditorska industrija, industrija zabave, restorani, hoteli i maloprodaja uopšte.

Premović ističe da kompanije ne mogu same da stvore običaj koji će prihvatiti veliki broj ljudi, ali mogu da iskoriste nešto što već postoji, da ga oblikuju i prilagode svojim poslovnim interesima.

„Marketing timovi ne mogu da kreiraju takav događaj od početka, ali mogu na osnovu nečega što već postoji da ga razviju, oblikuju i prilagode svojim idejama, što se desilo sa ovim događajem“, objasnio je on.

Premović je ukazao i na razliku između praznika koji imaju snažnu kulturnu osnovu i onih čiji opstanak u velikoj meri zavisi od komercijalnog sadržaja.

„Koliko neki praznik, u suštini, ima kulturnu vrijednost, može da se vidi po tome da li bi on opstao ako bi se iz njega u potpunosti izuzeo komercijalni dio“, rekao je Premović.

Kao primjer naveo je slavu i Božić, za koje smatra da bi nastavili da postoje i bez komercijalnih sadržaja, kao što su opstajali i ranije.

Zašto su maske privlačne djeci i mladima

Noć vještica posebno je prihvaćena među mlađim generacijama, kojima su maskiranje i kostimirane zabave privlačni kao oblik druženja i zabave.

Vesna Marjanović smatra da maska ima složenije značenje od običnog prerušavanja. Ona ne mora da znači da čovjek postaje neko drugi, već može da mu omogući da pokaže ono što inače zadržava u sebi.

„Misle da mogu da budu neko drugi pod tom maskom, a zapravo, maska je daleko ozbiljniji, kompleksniji fenomen. Kada se čovek preruši, on lakše samo izbaci ono što nosi u sebi, a ne da postaje neko drugi“, objasnila je etnolog.

Navela je da je maskiranje prihvatljivo i djeci u vrtićima, ali i studentima, koji su se ranije okupljali i organizovali maskenbale u privatnim prostorima, a kasnije i u salama.

Marjanovićeva smatra da u prihvatanju ovog običaja u Srbiji nema ničeg spornog, jer je on dobio oblik sekularne zabave, bez neposredne veze sa crkvom.

„Ne vidim ništa loše, jer to kod nas, kako se prihvata, jeste neka vrsta sekularnog praznika. Nema veze sa crkvom. I nismo uopšte ugroženi“, istakla je ona.

Novi običaji ne znače nestanak domaće tradicije

Jedno od pitanja koje se često postavlja jeste da li prihvatanje praznika i običaja iz drugih kultura može da ugrozi domaću tradiciju.

Vesna Marjanović smatra da takva opasnost ne postoji i da različiti običaji mogu da postoje istovremeno. Porodični praznici i tradicionalna okupljanja imaju svoje mjesto u društvu, jer se njihove vrijednosti prenose u porodici, a zatim i u široj zajednici.

„I te kako mogu paralelno da teku, jer, kako odrastamo u jednoj kulturi, mi učimo o tekovinama te kulture, pogotovo u onoj mikro sredini, porodici, pa kasnije i u društvu. Tako da svi naši veliki običaji, gdje se okuplja porodica, oni imaju svoju vertikalu i te vrijednosti se uče od mikro do makro plana. A ovo je jedna vrsta zabave“, rekla je Marjanovićeva.

Ona je ocenila da strah od prihvatanja novih običaja ponekad prati i njihovo pogrešno predstavljanje.

„Strah je moćno sredstvo, tako da se mnogi boje, plaše, ali nema tu mesta nekom strahu da će to da stvori neku devijaciju u društvu. Neće“, naglasila je etnolog.

Dodala je da ljudi koji žive i rade u drugim državama, među stanovništvom katoličke ili protestantske vjeroispovesti, ponekad žele da dio običaja koje su tamo prihvatili prenesu i u sredinu iz koje potiču.

Kao primer navela je i odnos prema Svetom Valentinu i Svetom Trifunu, oko kojih se svake godine otvaraju slične rasprave.

Običaji opstaju ako su važni za zajednicu

Tradicija nije nepromjenljiva kategorija. Običaji se mijenjaju, prilagođavaju vremenu i društvu u kojem se praktikuju, a neki vremenom potpuno nestaju.

Prema rečima Vesne Marjanović, od toga koliko su važni za zajednicu zavisi i da li će opstati vijekovima.

„Mogu da opstanu ako je to od značaja za zajednicu. Ako je značajno za zajednicu, to opstaje. Ako nije, to se gubi“, objasnila je ona.

Ipak, čak i kada određeni običaji prestanu da se praktikuju u svom izvornom obliku, njihovi pojedini elementi mogu da ostanu sačuvani u drugim dijelovima kulture.

Kao primjer navela je dječje igre, u kojima se i danas mogu prepoznati elementi nekadašnjih svadbenih, božićnih i pogrebnih običaja.

Govoreći o porodičnoj slavi, Marjanovićeva je istakla da se njeni obrasci razlikuju od jednog kraja Srbije do drugog. Istraživanja su pokazala da su u pojedinim dijelovima zemlje sačuvani arhaični elementi slavske prakse, dok su u drugim krajevima oni vremenom promijenjeni.

„Imate arhaičnih obrazaca slave, to je dole oko Leskovca, Pirota, do Knjaževca, recimo, i Kruševca imate baš arhaičnu simboliku porodične slave. A što idete više ka sjeveru, gdje je crkva imala svoj udio i dala svoje obrasce ponašanja, ono se gubi“, navela je Marjanovićeva.

Objasnila je da se razlike vide i u načinu pripreme slavske trpeze, od sredina u kojima postoje tri ili četiri kultna slavska hljeba i kolača do Vojvodine, gdje takvih običaja uopšte nema, ili su se pojavili kasnije pod uticajem crkve.

Zbog toga, kako je zaključila, o slavi i drugim tradicionalnim običajima ne može se govoriti kao o jednoobraznoj praksi koja je svuda ista.

Promene su sastavni deo tradicije, ali opstanak običaja zavisi od toga koliko su oni važni za zajednicu koja ih čuva. Dok Noć veštica sve više dobija komercijalne razmere, porodična slava i drugi običaji nastavljaju da imaju svoje mjesto u kulturnom i porodičnom životu.

RTS

RELATED ARTICLES

Najčitanije