US OPEN – Novak Đoković ispao je u prvom kolu Ju-Es opena nakon poraza od 49. igrača svijeta Marijana Navonea poslije četiri sata i 36 minuta – 7:6(5), 5:7, 4:6, 6:2, 6:1. Bio je to njegov najduži prvi meč na jednom grend slemu, najranije ispadanje sa velikog turnira još od Australijan opena 2006. godine i kraj niza od 78 uzastopnih pobjeda u prvom kolu. Kamere su ga pred sam kraj uhvatile u suzama, ali predaju nije razmatrao – odigrao je svih pet setova, kroz osmjeh čestitao rivalu i sa terena otišao uzdignute glave.
Bio je to najduži prvi meč na jednom grend slemu u karijeri srpskog tenisera i njegovo najranije ispadanje sa velikog turnira još od Australijan opena 2006. godine. Prekinut je niz od 78 uzastopnih pobeda u prvom kolu grend slemova, a u Njujorku, gdje je četiri puta osvajao pehar, nikada ranije nije poražen na početku takmičenja.
Prvih pola sata nije nagovještavalo ništa od onoga što će uslijediti. Đoković je rano stigao do brejka, poveo 3:0, pa i 4:1 pošto je spasio tri vezane brejk lopte.
Onda je Navone zaigrao hrabrije i sa više samopouzdanja, uzvratio brejkom i poravnao na 4:4, a igra je u tom delu bila prekinuta desetak minuta zbog vlažnosti vazduha i terena i zatvaranja krova.
Srbin je poslije predaha prekinuo rivalov niz i mirno odservirao dva gema, ali siguran je bio i Argentinac. U taj-brejku je viđeno sedam mini-brejkova, i svaki put je prvi prednost pravio Navone – što mu se na kraju i isplatilo, 7:5.
Drugi set donio je isti obrazac – Đoković je propustio dve vezane brejk lopte u trećem i još jednu u petom gemu, a onda počeo da griješi u trenucima u kojima to obično ne čini. Navone se rastrčao i stigao na gem do vođstva od 2:0 u setovima.
Refleks šampiona
Ali tu se probudio stari refleks 24-strukog grend slem šampiona – izjednačio je na 5:5, u ključnom gemu podigao nivo igre i uzeo brejk sa nulom, pa asom i sa još tri vezana poena poravnao meč, 7:5.
Treći set ličio je na drugi. Brejk priliku u petom gemu Navone je poništio dobrim servisom, serveri su bili sigurni do devetog, a onda je Đoković na 30:30 dobio dvije duge razmene i napravio brejk kad mu je bio najpotrebniji.
Zatvaranje seta ipak nije bilo jednostavno – sa 30:0 Argentinac je spasio dvije set lopte, a jedan poen za pamćenje, u kojem se bacao po terenu, završen je Đokovićevom greškom. Srbin je zatim čvrstom rukom odbranio brejk loptu, pogodio odličan drugi servis i poveo sa 2:1 – 6:4.
Prelom je stigao u četvrtom setu. Đoković je već u trećem gemu savršenim udarcima stigao do brejka i djelovalo je da grabi ka pobjedi, ali je Navone odmah uzvratio za 2:2 i, koristeći sve češće greške rivala, prije svega iz servisa, preokrenuo na 4:2.
U sedmom gemu Srbin je imao dve vezane brejk prilike, ali je Argentinac odgovorio sa četiri poena zaredom. Bio je to poslednji voz.
Medicinski tajmaut
Poslije još jednog brejka i seta riješenog sa 6:2, Đoković je pozvao ljekara – žalio se na bolove u leđima, zbog kojih, kako je rekao, nije mogao normalno da servira. Tokom meča je uzimao tablete i u jednom trenutku povraćao pored terena, a ukupno je napravio 70 neiznuđenih grešaka.
U odlučujućem setu razlika je bila očigledna i bolna za gledanje. Đoković se nije kretao ni udarao kako je htio, dok je Navone bio pun snage i bez oklijevanja koristio stanje u kojem se rival nalazio.
Predaju, međutim, nije razmatrao – iz poštovanja prema protivniku odigrao je meč do kraja, nekoliko minuta pred ponoć po njujorškom vremenu.
Šampionske suze za kraj meča
Kamere su ga pred sam kraj uhvatile u suzama dok je čekao rivalov servis, znajući da tu loptu vjerovatno neće moći ni da vrati. Po posljednjem poenu je, kroz osmeh, čestitao Navoneu, a prije odlaska u svlačionicu zadržao se i potpisao nekoliko autograma.
Za 25-godišnjeg Argentinca, koji je do sada rezultate pravio gotovo isključivo na šljaci, sa jednom osvojenom titulom i bez plasmana dalje od trećeg kola grend slema, ovo je daleko najveća pobjeda u karijeri.
Đoković je ovaj meč odigrao tačno 21 godinu od svog prvog nastupa u Njujorku. Sezonu je pre Ju-Es opena obeležio finalom Australijan opena i polufinalom Vimbldona.
Na Arturu Ešu je odbio da odustane. Odigrao je svih pet setova u stanju u kojem bi mnogi digli ruke, a sa terena je otišao uz ovacije i uzdignute glave – što je, možda i više od bilo kog rezultata, mjera po kojoj se merio čitave karijere.
