Vremeplov: Kao što je poznato, Banski dvor svečano je useljen na Mitrovdan, 8. novembra 1932. godine, tačno tri godine od dolaska Svetislava Milosavljevića u Banju Luku.
Krajem novembra u Dvor je preselio ban sa porodicom. Njegovi sin, Petar Milosavljević, nam je u jednom razgovoru priznao da on i nije bio baš srećan. Naime, Milosavljevići su do tada stanovali u vili Božić, lijepoj i skladno građevini, koja nažalost nije sačuvana.
Šestogodišnjem dječaku bila je draža ta kuća sa lijepim dvorištem, voćnjakom i umiljatim vučjakom, nego mermer i ozbiljne odaje Banskog dvorca. Ni to što će mu osnovana škola (kod Sokolane, kasnijeg bioskopa „Kozara”) biti na minut-dva nije ga utješilo. Naprotiv, neće mu prijati što će ga tih nekoliko stotina metara često voziti limuzina. Ali o svemu tome odlučivali su stariji…
Bilo kako bilo, Banski dvor je useljen. Bližio se i 1. decembar, kada je valjalo obilježiti godišnjicu zajedničke države. Banjalučki sokoli bili su „na sto muka”, jer nisu imali „prigodnih prostorija”. Ali, kada im je „dobrotom bana g. Milosavljevića stavljen na raspolaganje novi banski dvor, stvar je ispala bolje nego što se očekivalo”. Bio je to prvi javni skup u Banskom dvoru, čime je banjalučkim sokolima učinjena velika čast. U dupke punoj sali „računa se da je bilo preko 500 osoba”, a mnogi od njih došli su da prvi put vide odaje Banskog dvorca. Propisane su obavezne sokolske odore za članove župe, a za ostale građane sokolski znak. Zabava je bila jedinstvena, a „istom oko 4 sata ujutro publika se razišla u ugodnom raspoloženju”.
U to doba, u svojoj velikoj sobi na drugom spratu, maleni Petar snio je dubok sanak. I u njemu, možda, baš onog vučjaka sa drvenom kućicom, kako se sa njim igra u dubokom snijegu…