Banja Luka posljednjih godina prolazi kroz snažan građevinski zamah. Novi stambeni i poslovni objekti niču širom grada, ali sa većim investicijama raste i potreba za boljim planiranjem, kontrolom troškova i kvalitetnijim upravljanjem cijelim procesom.
O tome gdje investitori najčešće griješu, koliko zaista vrijedi najjeftinija ponuda, na čemu se ne smije štedjeti i zašto je profesionalno upravljanje investicijom sve važnije, za Puls Banjaluke govori Mirko Vujinović, osnivač i vlasnik kompanije Construction Investment Management d.o.o. (CIM), građevinski inženjer i diplomirani ekonomista sa dvije decenije iskustva u građevinskom sektoru.
„Najjeftinija ponuda često na kraju nije i najjeftinija investicija.“
PULS BANJALUKE: Banja Luka se posljednjih godina intenzivno gradi. Kako danas izgleda građevinsko tržište iz Vaše perspektive?
VUJINOVIĆ: Građevinska aktivnost je veoma velika. Grade se stambeni i poslovni objekti, ulaže se u postojeće nekretnine, rade rekonstrukcije i sanacije. Ali što je više investicija, to je važnije pitanje kako se njima upravlja.
Građevinska investicija danas nije samo parcela, projekat i izvođač. U procesu učestvuje mnogo ljudi, donosi se veliki broj odluka i kroz projekat prolazi ozbiljan novac. Ako nema dobre organizacije i kontrole, vrlo lako se izgubi pregled nad tim gdje taj novac odlazi.
Najčešća greška: fokus na početnu cijenu
PULS BANJALUKE: Gdje investitori najčešće naprave grešku?
VUJINOVIĆ: Najčešće previše gledaju početnu cijenu, a premalo konačnu vrijednost investicije.
Nije dovoljno pitati ko je dao najjeftiniju ponudu. Važno je znati šta se za tu cijenu dobija, koji su materijali uključeni, jesu li količine dobro definisane, šta nije obuhvaćeno ponudom i koliko su realni dodatni radovi. Najjeftinija početna ponuda vrlo često na kraju nije i najjeftinija investicija.
PULS BANJALUKE: Koliko kvalitetan predmjer i predračun mogu uticati na konačan trošak?
VUJINOVIĆ: Mnogo. Oni su praktično finansijska osnova projekta.
Ako su količine pogrešne, nešto nedostaje ili su pojedine pozicije nejasno definisane, problem se najčešće pojavi tek kada radovi krenu. Tada je prostor za korekciju mnogo manji, a svaka greška postaje skuplja. Zato predmjer ne treba posmatrati kao formalnost, već kao dokument koji mora biti ozbiljno analiziran prije početka investicije.
Materijali: gdje štedjeti, a gdje ne
PULS BANJALUKE: Materijali čine veliki dio troškova. Gdje se može racionalizovati, a gdje štednja postaje rizik?
VUJINOVIĆ: Ne treba birati ni najskuplji ni najjeftiniji materijal, već onaj koji je kvalitetan, adekvatan namjeni i ekonomski opravdan.
Postoje pozicije na kojima se može značajno optimizovati trošak, a da kvalitet ne trpi. Ali postoje i mjesta na kojima štednja kasnije može biti veoma skupa. Hidroizolacija, instalacije, fasada ili konstruktivni elementi su dobar primjer. Ako tu napravite grešku, sanacija često košta višestruko više nego da je posao odmah urađen kako treba.
PULS BANJALUKE: Često se govori i o kvalitetu novogradnje u Banjoj Luci. Postoji li tu problem?
VUJINOVIĆ: Ne bih generalizovao. Imamo kvalitetne izvođače, projektante i investitore. Problem češće nastaje kada nema dobre koordinacije.
Možete imati odličnog izvođača, ali ako su projektantska rješenja neusklađena, odluke se mijenjaju u hodu ili se materijal nabavlja u posljednjem trenutku, rezultat može biti lošiji nego što bi trebalo. Građevina je lanac i svaka karika mora funkcionisati.
Izbor izvođača: cijena ne smije biti jedini kriterijum
PULS BANJALUKE: Da li investitori još uvijek previše gledaju samo cijenu prilikom izbora izvođača?
VUJINOVIĆ: Često da, a cijena ne bi trebalo da bude jedini kriterijum.
Treba analizirati reference, kapacitete, rokove, materijale, ugovorne obaveze i ono što je stvarno sadržano u ponudi. Dobar izvođač nije nužno najjeftiniji. Dobar izvođač je onaj koji može kvalitetno, organizovano i u dogovorenom roku realizovati ono što je ugovoreno.
PULS BANJALUKE: Koliko se ozbiljna investicija može optimizovati bez pada kvaliteta?
VUJINOVIĆ: Može značajno, ali to nije klasična štednja, već optimizacija.
Ako imate investiciju vrijednu milion KM, cilj nije da je po svaku cijenu spustite na 800.000 KM. Cilj je utvrditi šta je zaista potrebno, gdje postoji prostor za racionalizaciju, gdje se može ostvariti bolja nabavka i gdje se plaća nešto što projektu ne donosi stvarnu vrijednost. Ako kroz bolju organizaciju, nabavku i kontrolu možete ostvariti uštedu od 10 ili 15 odsto bez ugrožavanja kvaliteta, riječ je o veoma ozbiljnom iznosu.
CIM kao nezavisni partner investitora
PULS BANJALUKE: Upravo na tome je zasnovan i koncept CIM-a. Šta je vaša uloga u projektu?
VUJINOVIĆ: CIM je zamišljen kao nezavisni partner investitora.
Naša uloga nije da budemo još jedan izvođač na tržištu, već da investiciju posmatramo kroz organizaciju, finansije, troškove i zaštitu kapitala investitora. To uključuje analizu predmjera, poređenje ponuda, pomoć pri izboru izvođača i materijala, praćenje realizacije i kontrolu troškova. Jednostavno rečeno, investitor treba da ima nekoga ko će njegov novac posmatrati kao da je sopstveni.
PULS BANJALUKE: Sanacije i rekonstrukcije često donesu nepredviđene probleme. Zašto su one posebno zahtjevne?
VUJINOVIĆ: Zato što ne počinjete od nule.
Kod sanacije tek nakon otvaranja određenih dijelova objekta možete vidjeti stvarno stanje. Tada se mogu pojaviti problemi sa vlagom, instalacijama, hidroizolacijom, podlogom ili drugim elementima koji ranije nisu bili vidljivi. Zato sanaciju ne treba raditi po principu „samo da zakrpimo“. Potrebno je pronaći uzrok problema i riješiti ga tako da se za dvije ili tri godine ne vraćate na isto mjesto.
Najvažnije pravilo: odluke prije problema
PULS BANJALUKE: Koje je najvažnije pravilo za nekoga ko danas planira ozbiljnu građevinsku investiciju?
VUJINOVIĆ: Da velike odluke donosi prije nego što problem nastane.
Ako trošak kontrolišete tek kada dobijete račun, zakasnili ste. Ako izvođača birate samo prema najnižoj cijeni, vjerovatno niste dovoljno analizirali ponudu. Ako o materijalu počnete razmišljati tek kada radovi krenu, takođe ste zakasnili. Najviše novca može se sačuvati prije nego što se potroši.
Investitor ne mora biti stručnjak za svaki segment građevine, ali mora imati kvalitetne ljude oko sebe. Dobra investicija nije ona u kojoj ste prošli najjeftinije, već ona u kojoj ste za uloženi novac dobili ono što ste planirali – kvalitet, rok i vrijednost.
Na kraju, investitor ne ulaže novac samo da bi gradio. Ulaže ga da bi stvorio vrijednost.


Najčešća greška: fokus na početnu cijenu