Foto: Glas Srpske
BANJALUKA – Banjaluka je prije 57 godina u samo nekoliko trenutaka izgubila dio svog lica, a njeni stanovnici domove, sigurnost i bezbrižnost. Zemljotres, koji je 27. oktobra 1969. godine pogodio grad, ostavio je duboke ožiljke na njegovim ulicama i u životima sugrađana.
Iz ruševina se postepeno rađala nova Banjaluka, ali su sjećanja na oktobarsko jutro, kada se tlo izmicalo pod nogama, ostala trajna opomena. Iako prirodne katastrofe ne možemo spriječiti, razorne posljedice mogu biti ublažene samo pravovremenom pripremom.
O razmjerama stradanja svjedoče podaci da je zemljotres magnitude 6,6 prema Rihterovoj skali odnio 15 života, dok je 1.117 ljudi povrijeđeno.
Kako je izgledao život nakon razornog zemljotresa i kako su se Banjalučani suočavali sa posljedicama katastrofe, prisjetila se Nada Tešanović, danas profesor i delegat u Vijeću naroda Republike Srpske. Ona je za “Glas Srpske” ispričala da je tada pohađala treći razred Gimnazije.
– Svi smo trčali da vidimo šta je sa našom školom. Kada smo shvatili da nastave neće biti, zaplakali smo i počeli da se pitamo šta ćemo sad i gdje ćemo završiti školovanje – kazala je ona.
Gimnazijalci daleko od doma
Nekoliko dana kasnije saznali su da će nastavu pohađati u vagonima, što je trajalo oko dva mjeseca, a potom su školovanje nastavili u Crikvenici.
– Odlazak od kuće u tim godinama nije bio lak. Bili smo tužni što se rastajemo od roditelja i odlazimo u nepoznato, ali smo se i radovali što idemo svi zajedno kao razred. Bilo nam je lijepo tamo i profesori su brinuli o nama. Stanovali smo u hotelu, a do gimnazije u koju smo išli na nastavu pješačili smo kilometar ili dva – navela je ona, dodavši da ih je iznenadila bura kakvu do tada nisu doživjeli.
Za novogodišnje praznike nekoliko učenika dobilo je priliku da posjeti porodice, a među njima i Tešanovićeva.
– Stanovali smo u privatnoj kući, a zemljotres je dobar dio srušio, pa smo dobili kamp-prikolicu. Te godine bila je jaka zima. Moja porodica je boravila u prikolici i kada sam došla za praznike sjećam se koliko je bilo hladno – kazala je Tešanovićeva.
Ipak, ni boravak u Crikvenici nije prošao bez straha, jer su tokom nastave i tamo doživjeli zemljotres. Kraj školske godine dočekali su daleko od kuće, a povratak u rodni kraj i susret s roditeljima donijeli su im radost koju ni danas ne zaboravljaju.
Povratak koji se pamti
Četvrti razred nastavili su u prostorijama osnovne škole u Boriku, današnje OŠ “Branko Ćopić”, dok su maturu proslavili u hotelu “Palas”.
– Bilo nam je neugodno, radilo se, cijeli grad je bio jedno veliko gradilište. Nije bilo zabava kakve bismo mi inače voljeli u tim godinama – ističe ona.
Banjaluka se, kaže, obnovila uz solidarnost, donacije i pomoć drugih gradova i republika, ali su joj ostala sjećanja na porušene ulice i domove, Gospodsku ulicu, te na ranjene i bolesne koji su smještani u školske prostorije, jer je bolnica bila oštećena.
Gimnazija u kojoj je Nada Tešanović započela školovanje nije obnovljena nakon oštećenja, već je srušena, a nova zgrada nikla je na mjestu nekadašnje Medicinske škole u Zmaj Jovinoj ulici.
Nova saznanja o stradalima
Zemljotres koji je pogodio Banjaluku 27. oktobra 1969. godine najjači je zemljotres sa epicentrom na teritoriji BiH i jedan od najjačih na prostoru bivše Jugoslavije, rekla je za “Glas Srpske” Vesna Šipka, samostalni stručni saradnik za planove zaštite i spasavanja u dijelu rizika od zemljotresa.
– Nijedan grad niti njegovi stanovnici ne mogu u potpunosti da budu spremni za razorni zemljotres. Pripremljenost zavisi od spremnosti institucija, privrednih i drugih pravnih lica i stanovništva – kaže ona.
Decenijama se u javnosti navodilo da je u zemljotresu poginulo 15, a povrijeđeno oko 1.100 ljudi. Ipak, tvrdi Šipka, nije postojao zvaničan dokument sa potpunim i verifikovanim podacima o stradalima. Istraživanjem koje Šipka sprovodi provjereni su postojeći spiskovi, a došlo se i do saznanja o osobama koje su od posljedica teških povreda preminule u bolnicama drugih gradova.
Spomenik čuva sjećanje i opominje
“Krivi sat”, simbol grada i podsjetnik na potres koji je zauvijek zaustavio kazaljke u devet časova i 11 minuta, obnovljen je, a pored njega je 30. jula ove godine postavljena spomen-ploča sa imenima 14 žrtava. Pet imena identifikovano je istraživanjem, kaže, a podaci o drugim stradalima čekaju na potvrdu njihovih porodica. Šipka ističe da oni ne čuvaju samo sjećanje na stradale već podsjećaju i na opasnost koja i dalje postoji.
Otpornost školskih zgrada pod lupom
Najveći seizmički rizik, kako je pojasnila, postoji u gusto naseljenim dijelovima grada i područjima sa starijim, ranjivijim objektima. Posebnu pažnju treba posvetiti školama, bolnicama i ustanovama socijalne zaštite, poput domova za nezbrinutu djecu i starija lica.
– Više od polovine školskih objekata na području grada izgrađeno je prije zemljotresa 1969. godine i tada je pretrpjelo manja ili veća oštećenja. U toku je prikupljanje podataka o sanaciji tih škola, što bi trebalo da pruži uvid u stanje školskog fonda i njegovu otpornost na zemljotres – rekla je Šipka.
Spasilačke jedinice spremne
Šipka ističe da Banjaluka ima specijalizovanu jedinicu za spasavanje iz ruševina, čiji su članovi obučeni za potragu i spasavanje zatrpanih. U njenom radu učestvuju i pripadnici Gorske službe spasavanja, koja raspolaže potražnim psom sa vodičem i specijalizovanom opremom. Civilna zaštita raspolaže alatom za razbijanje i uklanjanje prepreka, a osim toga vodi evidenciju o mehanizaciji i drugim sredstvima privrednih subjekata koja se mogu angažovati u vanrednim situacijama.
Panika otežava reakciju
Ipak, oprema i obučene ekipe nisu jedini preduslov za efikasno reagovanje. Važnu ulogu ima i to da li građani znaju kako da se ponašaju tokom potresa. Iskustva sa terena, uključujući i reakcije građana tokom zemljotresa u Petrinji 29. decembra 2020. godine, navodi Šipka, pokazuju da nivo svijesti o pravilnom postupanju još nije na zadovoljavajućem nivou.
– Iako je epicentar bio udaljen 100 kilometara, potres se značajno osjetio u Banjaluci i izazvao uznemirenost među građanima. U takvim situacijama uočeno je neadekvatno ponašanje, odsustvo planskog i organizovanog reagovanja, pa čak i pojava panike i širenje neprovjerenih informacija – podsjetila je ona.
Odsjek za poslove civilne zaštite i Profesionalne teritorijalne vatrogasno-spasilačke jedinice (PTVSJ) u oktobru intenzivira aktivnosti, uključujući i redovne edukacije, a ove godine planirana je serija predavanja u obrazovnim ustanovama koje će održati Vesna Šipka.
– Većina naših aktivnosti realizuje se u školama, a dosadašnje iskustvo ukazuje na to da je nivo pripremljenosti potrebno znatno unaprijediti, o čemu je informisano resorno ministarstvo – istakla je ona.
Vesna Šipka zaključila je da je neophodna kontinuirana edukacija kako bi građani u kritičnim situacijama znali kako da reaguju.
Mjere zaštite
Tokom zemljotresa najvažnije je izbjeći paniku i ne pokušavati bježati iz objekta, već zauzeti zaštitni položaj, savjetuje Vesna Šipka.
– Treba se udaljiti od prozora, zaštititi glavu rukama ili pod čvrstim stolom i sačekati da potres prođe. Nakon toga objekat treba oprezno napustiti, bez korišćenja lifta, te se udaljiti na otvoren prostor, dalje od dalekovoda i rasvjetnih stubova. Važno je pratiti uputstva nadležnih službi i ne nasjedati na glasine – navela je ona.
Građanima bi bilo korisno da imaju spakovanu torbu sa osnovnim nekvarljivim namirnicama, flaširanom vodom, lijekovima i toplom odjećom, koju bi prilikom izlaska iz kuće ponijeli sa sobom.
Tri ključna izazova
Iako je sistem zaštite i spasavanja unaprijeđen, Vesna Šipka izdvaja tri ključna izazova, a to su nedovoljna ulaganja u seizmologiju, nedostatak detaljne procjene otpornosti građevinskih objekata, te ljudski faktor i nizak nivo svijesti građana o potrebi pravovremene i planske pripreme.
– Znatno kasnimo za Evropom i svijetom kada je riječ o procjeni seizmičkog hazarda, koji predstavlja temelj za procjenu seizmičkog rizika i njegovo kasnije smanjenje. Detaljan popis i analiza karakteristika svakog objekta je izuzetno opsežan, složen i skup projekat koji su u regionu do sada uspjeli da urade samo Ljubljana i Zagreb – zaključila je Šipka.
Glas Srpske
